Transkript telefonskog intervjua održanog 27.11.
Razgovarala: Stefania Skender, Pametan rast
Snimku intervjua možete poslušati ovdje.

Dobar dan svima i dobrodošli. Ja sam Stefania Skender, stručnjakinja za strateško planiranje i upravljanje projektima i društveni poduzetnik iz Hrvatske, a danas bih vam htjela predstaviti čovjeka kojega izuzetno poštujem i čiji je rad nadahnuo mene i mnoge druge društvene poduzetnike – gdina Cliffa Southcomba, direktora tvrtke Social Entreprise Europe, jednog od osnivača pokreta društvenog poduzetništva koji je posvećen promociji i razvoju društvenih poduzeća diljem svijeta.

Gospodin Southcomb je održao 3 predavanja u 3 različita hrvatska grada (Split, Karlovac i Motovun) u sklopu projekta „Vještine za zapošljavanje u turizmu i ugostiteljstvu“ koji trenutno zajedno sa svojim partnerima provodi British Council/Britansko vijeće, vodeća britanska organizacija za obrazovne i kulturne veze.

Gospodine Southcombe, dobar Vam dan i dobrodošli! Drago mi je da ste nam se uspjeli pridružiti danas.

Hvala Vam.

Kako Vam se sviđa Hrvatska?

Uživam u Hrvatskoj, puno smo već posla ovdje napravili sa udrugom Slap, imamo sporazum o društvenoj licenci s jednom organizacijom u Hrvatskoj. Prije nekoliko sam tjedana pitao ženu: „Gdje želiš otići na odmor iduće godine?“, a ona je odgovorila: „Želim se vratiti u Hrvatsku.“ Dakle, ne samo da ovdje radimo već se ovdje volimo i doći na odmor.

Znači, ovo nije Vaš prvi put u Hrvatskoj? Ne, ne, ne, ne…

U redu. A sada velika pitanja…prije svega, što poduzeće čini društvenim? Koja su ključna obilježja?

Društveno poduzeće je nešto…razmišljajte o njemu kao o glagolu…to je nešto što ljudi čine na razne načine, mogu biti registrirani kao samostalna djelatnost, kao tvrtka ili kao zadruga. Mi kažemo da svi, pojedinačno ili zajedno, djeluju na tri načina. Jedno je definiranje jakih društvenih ciljeva, imaju neki društveni problem koji pokušavaju riješiti i to je glavna svrha njihove tvrtke ili ih kao druga odrednica obilježavaju snažne vrijednosti i etička načela i žele raditi na etičan način ili su, a to je treće, društveni po ustroju i žele djelovati na demokratičan način i na način da su i vlasništvo i donošenje odluka zajednički. Neka društvena poduzeća djeluju na sva tri navedena načina dok su druga fokusirana na, primjerice, samo jedno od navedenoga.

U redu. Koliko društvenih poduzeća ima u Europi u ovom trenutku?

(smijeh) To nitko ne zna. Europska unija ih pokušava mapirati zato što zaista brzo rastu. U ovom trenutku ih vjerojatno ima milijun. Kada smo u Velikoj britaniji započeli bilo ih je možda 6. Sada anketa koja je već godinu dana stara govori o više od 600 tisuća individualaca ili poduzeća koja sebe nazivaju društvenim poduzetnicima ili društvenim poduzećima. No, vjerojatno ih ima puno više od toga.

Osim toga, mi smatramo kako je veoma uzbudljivo to što diljem Europe u mnogim zemljama sada već trećina mladih ljudi koji studiraju ekonomiju ili žele osnovati svoju vlastitu tvrtku kažu „Želimo osnovati društveno poduzeće.“ Društveno poduzetništvo konstantno raste i nastavit će rasti.

Zanimljivo. Nisam sigurna da ljudi u Hrvatskoj ili čak ljudi u ostatku Europe to znaju. 600 tisuća ili čak blizu milijuna je zaista puno.

Jest. U Hrvatskoj ste možda malo sporiji. Mislim da prema zadnjem izvješću u Hrvatskoj ima možda samo sto ili dvjesto poduzeća koje sebe nazivaju društvenim poduzećima. Ali to će definitivno rasti. Protekle godine smo bili ovdje i bio je festival društvenog poduzetništva u Osijeku. Svijest raste jako jako brzo. Mislim da nema razlike između vas i drugih zemalja gdje je stotinu brzo preraslo u tisuću, pa u stotine tisuća i tako dalje.

Sigurna sam da ćemo vas brzo stići.

Dakle, radi se o nečemu što je već testirano i što zapravo odlično funkcionira? Zašto po Vama društvena poduzeća nisu vidljivija?

Čudno je to. Svakako mislim da medijima i vladama dugo treba da shvate što se događa. Mislim da se kada pričaju o poduzetništvu ili o rješenjima još uvijek imaju običaj fokusirati i govoriti o velikim poduzećima i korporacijama i da ne primjećuju što se događa na terenu. No, ni sama društvena poduzeća nisu pretjerano uspješna u privlačenju pozornosti na sebe već se jednostavno prepuštaju događajima i povezuju svojim vlastitim načinima te se ne promoviraju toliko, ali i vlade i mediji gledaju u krivom smjeru. Da su pogledali prema dolje, vidjeli bi da veliki pokret raste.

Koje su najčešće krive predodžbe o društvenim poduzećima? Ono što Vas zapravo želim pitati jest – što skeptici kažu?

Mislim da krivih predodžbi ima puno, no ima jedna koja je uobičajena – uvjerenje da je pohlepa jedino što pokreće ljude i da u poduzetništvo ulazimo isključivo zbog zarade te da je to jedino što može uspjeti. No, zapravo je već dokazano suprotno – društvena poduzeća vjerojatno imaju puno višu razinu motivacije i to ne samo među osnivačima već i u ostatku organizacije. Mislim da je predodžba o veličini društvenih poduzeća također često kriva – ljudi pretpostavljaju da se radi o nečemu što će ostati u nekakvom dućančiću na uglu ili u nekom malom uredu i da neće rasti. I tu je dokazano suprotno zato što su mnoga društvena poduzeća prerasla u višemilijunska poduzeća.

Da budemo vrlo konkretni, je li prema statističkim podacima bankrot češći kod običnih ili kod društvenih poduzetnika?

Statistički podaci su izuzetni. Za vrijeme ove financijske krize koju smo pretrpjeli u Velikoj je Britaniji izrađeno jedno izvješće 2012 – te godine koje je pokazalo kako, dok je većina drugih poduzeća propadala, sa društvenim se poduzećima događalo upravo suprotno – njihov se broj povećavao te ona obično nisu doživljavala neuspjeh i preživljavala u područjima u kojima se to od njih ne bi očekivalo, rade s velikim brojem ljudi u nepovoljnim situacijama ili u područjima koja su siromašna, tamo gdje bi privatni sektor vjerojatno mislio kako ne vrijedi pokrenuti poduzeće.

Ne samo da su stabilna i da ne propadaju već uspijevaju u područjima u kojima tradicionalnija poduzeća možda ne bi uspjela.

Možete li se pokušati prisjetiti nekoliko primjera dobre prakse (možda različitih veličina i iz različitih područja) kako biste nam pomogli da bolje shvatimo?

Da, to je teško pitanje jer se istog treba počinjem prisjećati stotina tisuća primjera, ali dat ću nekoliko brzih primjera. Tu je, primjerice, ulica COIN u Londonu čiji su stanovnici kupili zemljište u Londonu i obnovili čitavu zajednicu, pa sada tvrtke poput Starbucksa plaćaju najam njima. Tu je i krasan primjer iz Filipina koji se zove Rags to riches/Od dronjaka do bogatstva, a radi se o ženama koje su prije sakupljale stare krpe na odlagalištima otpada kako bi izrađivale tepihe, a sada su prerasle u društveno poduzeće i rade torbice i modne dodatke. I moja žena ima jednu njihovu torbicu, a oni sada već imaju lance…

I ja imam torbicu.

I Vi imate torbicu? Odlično! Još jedan primjer je Moja tvrtka iz Velike britanije koja radi sa ljudima s poteškoćama u učenju pretvarajući ih u samozaposlene ljude koji onda otvaraju svoje tvrtke. Neki od njih su već prilično uspješni u zapošljavanju drugih.

Jedan od mojih omiljenih primjera je i primjer palestinskih Sestara brzine, tim za moto trke koji čine muslimanke i kršćane koje su osnovale ženski moto tim. Mislim da i ovaj primjer dobro pokazuje kako društvena poduzeća funkcioniraju u prilično iznenađujućim područjima.

Vratimo li se na Hrvatsku, a prije sam govorio o etičkim načelima, mislim da imate E-banku odnosno etičku banku koja je upravo pokrenuta i jedna je od vaših društvenih poduzeća, no o tome Vi vjerojatno znate više od mene.

Da, to je istina. To pokazuje da Hrvatska već polako hvata korak s ostakom Europe.

Ja sam optimist kada je Hrvatska u pitanju.

I ja također.

U profitnom svijetu je prodaja ta koja određuje koliko je tvrtka uspješna – na koji se način mjeri uspjeh u svijetu neprofitnih poduzeća?

Da, pa jedna od stvari na koje bih htio ukazati jest da smo izmijenili izraze kojima se koristimo. Dozlogrdio nam je negativan izraz „neprofitni“. Mi volimo reći kako smo mi sektor sa svrhom dok su ostali sektor bez svrhe. Dokazati društvenu stranu svoga djelovanja je svakako brlo važno i sve smo bolji i bolji u sagledavanju i mjerenju svog utjecanja na društvo. Iako, mi u Social Entreprise Europe

volimo reći društvenim poduzećima koje pripremamo kako je najvažnije razgovarati s vlastitom zajednicom ili sa svojim klijentima i pitati ih što je njima važno, koji je dio našega djelovanja po njima društven i kako bi ga izmjerili. Mislim da je to veoma moćan način mjerenja društvenog dijela našega rada.

Michael Porter sugerira kako je socijalno poduzetništvo važno tranzicijsko vozilo prema stvaranju zajedničkih vrijednosti i kapitalizma u kojem ispunjavanje društvenih potreba neće biti samo sporedna aktivnost već jezgro svakog poduzeća. Biste li se složili s tom konstatacijom? Događa li se to već?

Ja se sa time u potpunosti slažem. Pomalo sam pesimističan glede pitanja događa li se to već, ali ima već puno tvrtki koje su prigrlile društvenu odgovornost i koje postaju odgovornije – mislim da se to događa kao odgovor na rast društvenig poduzeća. No, mislim i kako nažalost i dalje ima previše uobičajenog načina poslovanja. Ljudi misle kako se sada kada smo preživjeli financijsku krizu možemo vratiti načinu na koji smo djelovali u prošlosti, a to je recept za katastrofu. Ukoliko ne promijenimo način na koji poslujemo, nastavit ćemo se kretati prema političkoj, gospodarskoj i okolišnoj propasti. Dakle, mislim kako je Porter u pravu i kako je zaista veoma važno da društvena poduzeća brzo narastu jer će to stvoriti pritisak na tradicionalna poduzeća.

Postoji li još nešto što biste htjeli poručiti našim slušateljima/čitateljima?

Da, postoji. Jedan od načina na koje se može promatrati društvena poduzeća je sanjajući i tražeći ih u budućnosti. Moja kolegica je upravo napisala prvi roman o društvenom poduzetništvo koji se zove „Zmajev pripravnik“. Napisala ga je profesorica Rory Riddley – Duff. Radi se o veoma zabavnoj knjizi koju možete preuzeti preko sa svog Kindla. Najbolji način za razumijevanje društvenog poduzetništva je čitati roman o tome kako izgleda svijet budućnosti u kojem se poduzeća osnivaju zbog društvenih razloga, a ne isključivo iz pohlepe.

Preuzet ćemo knjigu, hvala Vam. I hvala Vam što ste nam se danas pridružili. Želim Vam puno uspjeha u Vašim budućim društvenim poduhvatima i nadam se da ćete nas posjetiti opet…

Hoću, moja žena inzistira na tome!

…kako biste svjedočili velikom napretku za koji sam uvjerena da će ga Hrvatska napraviti na ovom području.

U redu. To je sve. Još jednom Vam hvala i sretan Vam natrag kući.

Hvala Vam najljepša. Doviđenja.

Doviđenja.