Donošenje odluka – Projektni menadžeri znaju da je najteže upravljati ljudskim resursima, na svim razinama i u svim smjerovima. I odnos između konzultanta i klijenta je uvijek vrlo kompleksan, pa u tom plesu ponekad izgubimo balans i jedni drugima stanemo na nogu. Kada su u pitanju financije do izraza uvijek dolazi čovjekova najdublja bit, pa ljudi obično stvarnost sagledavaju kao jednu od dvije krajnosti, iako je ona mnogo kompleksnija. Jedan dio nas

  • prenaglašava nedostatke ulaska u neki poduzetnički poduhvat, a da pritom ne vidi prednosti (vidi samo prijetnje, ali ne i prilike) dok drugi dio
  • vidi samo prednosti i prilike, ali ne i nedostatke i prijetnje.

Oni od nas koji vide samo nedostatke se u konačnici nikada ne upuste u neki poduzetnički poduhvat ili odustanu kod prve prepreke i vrate se u svoju zonu komfora dok drugi zanemaruju nedostatke/rizike i inzistiraju da se u projekt/e uđe bez analize i planiranja jer im se to čini kao gubitak vremena te ne shvaćaju da će na takav način u konačnici izgubiti puno vremena/novca. Nemoguće je izbjeći probleme i uspostaviti kontrolu nad svim aspektima poduzetničkog poduhvata, no kvalitetnom analizom i planiranjem je svakako moguće identificirane rizike izbjeći ili ublažiti posljedice ukoliko se ipak ostvare. Kada se pak pojavi neki rizik s kojim uopće nismo računali, zbog kvalitetne ćemo se pripreme lakše s njime nositi.

U praksi je prenaglašavanje nedostataka mnogo češće, ali ni zanemarivanje istih nije uputno. Pogotovo je to loše kod konzultanata kojima je sagledavanje cijele slike posao. Može se reći da konzultant koji je temeljit i savjestan u obavljanju svog posla ne vidi boje odnosno vidi projekt kao presjek svega navedenoga – vidi i prednosti i nedostatke, i prijetnje i prilike, kao i rizike i mjere prevencije kojom će pokušati spriječiti njihovo pojavljivanje odnosno mjere korekcije koje će primijeniti u slučaju da se ipak ostvare.

Konzultant koji je temeljito provukao projekt kroz fazu analize i planiranja i osmislio ga u tijesnoj suradnji sa klijentom i u skladu s njegovim željama i kapacitetom s jedne strane odnosno prilikama s druge, dobro poznaje klijenta i njegov projekt, pa iz tog poznavanja proizlazi i njegova samouvjerenost.  Ukoliko nema uvid u procese, klijentu koji je sklon vidjeti samo nedostatke će takav konzultant ostaviti dojam neoprezne i nepromišljene osobe. S druge strane, ukoliko konzultant koji savjesno i temeljito obavlja svoj posao zaključi kako projekt nije zreo i kako je na njemu potrebno još raditi, klijentu koji je presamouvjeren te je sklon sagledavati samo prednosti i/ili nije voljan raditi na jačanju vlastitih kapaciteta te je sklon uzrok problema pripisivati isključivo vanjskim faktorima, će se takav konzultant učiniti kao naporno zanovijetalo ili kao prodavač magle.

Ne tvrdimo ovdje kako su konzultanti uvijek u pravu i kako im uvijek pođe za rukom ostati slijepi na boje. Za konzultanta vrijede ista pravila kao i za klijenta. Savjet konzultanta koji ne proizlazi iz istraživanja, iz obrade dobivenih podataka i mudrog donošenja odluka na temelju dostupnih informacija može uvelike naštetiti klijentu. Tako se u praksi zbog lošeg savjeta konzultanta događa da kvalitetni projekti budu odbačeni ili da se inzistira na projektu koji nije zreo.

Konzultant mora stoga biti oprezan da svoje odluke ne donosi na temelju svog vlastitog načina funkcioniranja već na temelju činjenica te da svaki projekt/klijenta sagleda zasebno. Sve navedeno opet vrijedi i za klijente koji su ponekad presamouvjereni, a ponekad dopuste da njima ovladaju iracionalni strahovi i pesimizam.

Do poslovnog uspjeha će stoga dovesti samo ona suradnja u kojoj su i konzultant i klijent voljni kroz komunikaciju raditi na postizanju balansa spomenutog na početku ovoga članka. Situacija u kojoj konzultant udovoljava klijentu bez obzira na realno stanje stvari je jednako loša kao ona u kojoj klijent prepušta konzultantu da samostalno donosi sve odluke. 

Kao konzultant nikada ne ulazim u suradnju s klijentom koji pripada jednoj od dvije krajnosti-s onim koji je presamouvjeren ili pak s onim koji odbija preuzeti odgovornost za vlastiti projekt. Isto stoga savjetujem i klijentima – ne vjerujte konzultantu koji strategiju/studiju/projekt piše bez da se konzultira s Vama, a ni onom koji Vam nikada ne proturječi jer to znači da ne obavlja svoj posao temeljito i da mu nije stalo da upozna Vas, Vašu organizaciju i Vaš projekt, a samim time će ono što napiše biti loše ili osrednje, a rezultati nikakvi ili neznatni u odnosu na postojeći potencijal.

Konzultanti koji se bave istraživanjem, analizom, planiranjem i provedbom raznih strategija, studija i projekata su (ili bi trebali biti) izvježbani sagledavati cijelu sliku jer im je to posao, za to su plaćeni i barataju čitavim setom alata kojima pomažu klijentu u donošenju odluka.

Vještina donošenja kvalitetnih odluka se može naučiti/unaprijediti kroz vježbu. Mnogi menadžeri polaze posebne treninge upravo kako bi donosili bolje odluke. I konzultantski posao je, kako jedan kolega dobro kaže, zanat koji je moguće izučiti. Potrebno je strpljenja i vremena, ali zapravo se u konačnici radi o savladavanju niza alata i o jačanju vlastite sposobnosti brzog sagledavanja situacije iz više perspektiva te donošenja kvalitetne odluke na temelju istog. Postoji tako multikriterijska analiza, alat koji se koristi za prioritizaciju projekata, za klijente koji imaju više projekata, pa moraju odlučiti kojim redoslijedom će pripremati/provoditi projekte iz svoje baze. Definiraju se određeni kriteriji (omjer troškova i koristi, usklađenost projekta sa strateškim dokumentima…), ti se kriteriji potom rangiraju, dodijeli im se određena težina te se pristupa bodovanju. Najprije se pristupa pripremi/provedbi projekta kojemu ocjenjivači dodijele najviše bodova i obrnuto.

Postoje alati i za analizu dionika (svi koji u nekoj mjeri utječu na projekt i obrnuto), utvrđivanje njihovih interesa i mjera za rješavanje istih, za analizu problema koje ćemo rješavati projektom odnosno za utvrđivanje ciljeva projekta, za analizu rizika…

Jedan od alata koji su korisni za cjelovitije sagledavanje organizacije/projekta/pojedinca i za donošenje kvalitetnih odluka je SWOT – analiza. Svi navedeni alati nam pomažu da, kako kaže Albert Schweitzer, ne vidimo ni crveno ni zeleno već da budemo slijepi na boje. Za konzultanta je uz objektivnost dobro da ima još jednu karakteristiku, a to je sposobnost prepoznavanja potencijala i načina za ostvarivanje istih u nekom razumnom roku i s dostupnim resursima. Uvijek je bolje da se okružite ljudima koji u Vama i Vašoj organizaciji vide više no što sami u sebi vidite, koji Vas potiču da učite i da napredujete. Ukoliko se okružite ljudima koji u svemu vide samo prijetnju, nikada nećete ostvariti svoj puni potencijal.

Formula za uspjeh najvjerojatnije ima koliko i ljudi, no svaka od njih sasvim sigurno sadrži ovih 5 sastojaka:

1. KVALITETNA PROJEKTNA IDEJA

2. SAMOPOUZDANJE utemeljeno u istraživanju, analizi, planiranju, praćenju i vrednovanju provedbe

3. BRZINA

4. FLEKSIBILNOST

5. UPORNOST

Dakle, vjerujte u sebe i ono što radite, ne dajte se pokolebati od strane pesimista, ali nikada se ne upuštajte u poduzetnički poduhvat bez istraživanja, analize i planiranja. Za vrijeme provedbe ne zaboravite pratiti i vrednovati postignuto i budite spremni mijenjati sve što ugrožava uspješnu provedbu projekta – tim s kojim radite, metodologiju kojom se koristite i, najčešće, sami sebe.

I zapamtite-čak i najbolje isplanirani projekt će putem naići na prepreke – kada se to dogodi, ustrajte! Uspješni ljudi nisu uspješni isključivo radi svojih vizija i ideja, uspješni su radi kombinacije svega navedenoga.

Stefania Skender, direktorica