Prema posljednjim službenim analizama Europske komisije o iznosima koji su dosad isplaćeni, u povlačenju sredstava iz EU fondova Hrvatska je najlošija u EU. Podaci koji su dostupni unazad nekoliko mjeseci, govore da postotak isplaćenih sredstava u odnosu na ona koja su bila na raspolaganju u financijskoj perspektivi 2007. – 2013. za Hrvatsku iznosi mizernih 18%.

Da stvar bude još gora, države čijem smo se pristupanju čudili tijekom zadnjih nekoliko godina i smatrali da nemaju što tražiti u Uniji prije nas kao što su Bugarska i Rumunjska, napravile su značajan iskorak. Rumunjska se nalazi neposredno ispred Hrvatske, ali je njezin postotak iskorištenosti znatno viši i iznosi za nas nedosanjanih 36% isplaćenih sredstava. Bugarska je još uspješnija i nalazi se na 48% iskorištenosti, a o postotku iskorištenosti od 78% koji ima Estonija mi možemo samo sanjati.

Valja upozoriti da je Hrvatska u financijskoj perspektivi za koju je Komisija radila usporedbe koristila pretpristupni program IPA, dok su druge članice koristile strukturne i druge investicijske fondove – ESI fondove, pa je sama ova usporedba ponešto specifična, međutim uzmite u obzir da su financijske alokacije, to jest iznosi koji su na raspolaganju iz ESI fondova, značajno veće od onih koje smo imali u programu IPA.

Tako Hrvatska već sada ima priliku koristiti u prosjeku milijardu eura godišnje za perspektivu 2014. – 2020., dok je u programu IPA nešto manji iznos imala za cijeli sedmogodišnji period.

Iako nas vlast redovito uvjerava da će Hrvatska povući maksimalan iznos sredstava i da će biti uspješna u korištenju ESI fondova, opravdano se pitamo koliko su takve prognoze realne, posebice kada vidimo da u sedam godina nismo bili u stanju iskoristiti iznos koji će nam sada biti na raspolaganju u jednoj godini.

Valja biti pošten pa reći da će naš postotak iskorištenosti u programu IPA porasti do 2016.g. jer sredstva koristimo prema posebnom pravilu „N+3“, međutim još uvijek će to biti daleko od onoga što smo priželjkivali za period koji je trebao služiti kao priprema ili mala škola za apsorpciju pravog novca, a to je onaj iz ESI fondova.

Ne obećavaju niti komentari koje nam šalje EK, a koji se odnose na kvalitetu pripremljenosti naših strateških dokumenata koji su temelj za korištenje EU fondova za novu financijsku perspektivu.

Tako smo nedavno svjedočili vrlo negativnom komentaru Komisije na dostavljeni sadržaj jednog operativnog programa. Komisija je, u jednom vrlo kurtoaznom dopisu, Hrvatskoj zamjerila nedostatak jasne strategije prilikom izrade jednog operativnog programa, rekavši pritom da nacrt ostavlja otvorenim mnoga pitanja, bez kojih odgovora neće biti moguće koristiti alocirana sredstva.

Najveći prigovori odnosili su se na činjenicu da su dostavljeni dokumenti previše općeniti i preširoko definirani, kao i da im nedostaju konkretna utemeljenja, odnosno razlozi zbog kojih je odlučeno da će baš ti prioriteti biti financirani.

Slične su komentare tijekom dosad provedenih javnih konzultacija o izradi operativnih programa uputili i mnogi vodeći hrvatski konzultanti za EU fondove koji svakodnevno rade na terenu i imaju jasan uvid u potrebe potencijalnih i postojećih korisnika sredstava, no očigledno je iz Komisijinog komentara da ti prigovori još uvijek nisu urodili plodom.

Osim o pripremljenosti strateških dokumenata, potrebno je pripremiti cijeli sustav i akreditirati ga za prihvat sredstava jer bez toga neće biti moguće potpisati ugovore u natječajima koji će se raspisivati iz sredstava u novoj financijskoj perspektivi, no to je sasvim druga i još bolnija priča koju ćemo rješavati tek nakon što riješimo strateške dokumente.

Posljednji natječaj za mala i srednja poduzeća, ali i poslovnu infrastrkuturu pokazuju da je interes korisnika za EU fondovima izuzetno velik, a da je razina pripremljenosti i odgovora na taj silan interes od strane administracije još uvijek nedovoljna.

Ukoliko nastavimo ovim tempom, dogodit će nam se scenarij u kojemu će stradati financijske alokacije iz 2014. i 2015.g., dok će u natječajima iz alokacije za drugu polovicu 2013.g., zbog kasnog raspisivanja natječaja, projekti morati biti završeni najkasnije sredinom 2016.g. s time da se još ne zna kada će ugovori za te projekte uopće biti potpisani. Jesu li dvije godine dovoljne za provedbu velikog infrastrukturnog projekta prema točno zacrtanim pravlima prosudite sami.

Uza sve to, država nas stalno uvjerava da je sve pod kontrolom i da sve ide po planu pa nam ne preostaje ništa drugo do li pitati se: Ima li kapetana na ovome brodu?

Izvor: www.eu-projekti.info